PREDAVANJE NA UČITELJSKOM VIJEĆU OŠ IVANA ZAJCA

14. listopada je na Učiteljskom vijeću predavanje održao izv. prof. dr. sc. Darko Lončarić s Učiteljskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci.

Cilj izlaganja bio je upoznati učitelje s potrebama darovitog djeteta i načinom na koji ono uči, pokazati kako se darovitost može uočavati u redovnoj nastavi te objasniti kako škola može odgovoriti na potrebe darovitih učenika uz jasnu podjelu uloga između nastavnika, Tima za darovite, stručne službe i roditelja.

Izlaganje je polazilo od pitanja kako škola može svrhovito odgovoriti na potrebe darovitih učenika. Kao okvir korištena je teorija sustava, a sadržaj je organiziran od razine pojedinog nastavnika, preko djeteta i razreda, do razine škole i zajedničkog cilja svih dionika. Sudionici su najprije, polazeći od vlastitog školskog iskustva, promišljali o tome je li škola prepoznala njihove potrebe i sposobnosti, o emocijama koje darovita djeca izazivaju kod nastavnika te o raširenoj predodžbi darovitog djeteta kao uspješnog i uzornog učenika, zbog koje se previđaju darovita djeca koja su neuspješna, nesigurna ili neprilagođena.

Darovito dijete prikazano je kao dijete s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama, kojemu su potrebni smisao, autonomija, kompetentnost i povezanost te zadaci primjereni njegovim sposobnostima. Dosada je objašnjena kao signal da zahtjevi nisu usklađeni sa sposobnostima: ako škola pravodobno ne ponudi zahtjevniji zadatak, dijete dosadu rješava samo, često ometanjem nastave. Uz prelagane zadatke darovito dijete nema priliku uložiti trud a time niti osjetiti ponos zbog postignuća. Rani uspjesi bez truda i pohvala za inteligenciju mogu dovesti do kasnijeg izbjegavanja truda. Zato se preporučuju zadaci koji od prvih razreda traže trud te pohvala truda umjesto pohvale sposobnosti.

Na razini razreda istaknuto je da uočavanje darovitosti počinje u redovnoj nastavi. Zadatak otvorenog tipa istodobno ostvaruje ishode učenja i nastavniku daje informaciju o potencijalu učenika, bez izdvajanja dodatnog vremena i bez javnog testiranja. Izazov se povećava produbljivanjem i proširivanjem teme, a ne većim brojem zadataka iste vrste, a pomaganje drugima može biti primjeren izazov za darovite ako ga nastavnik pripremi i vrednuje.

Predstavljeni su upitnik interesa, bilježenje opaženih pokazatelja kod svih učenika tijekom cijele godine i digitalna mapa radova. Opisane su skupine učenika koje se češće previđaju, poput darovitih koji u odnosu na svoje sposobnosti podbacuju u smislu rezultata i ocjena, tihe djece koja su darovita, ali se ne ističu i darovitih s teškoćama.

Na razini škole istaknuto je da se radi o složenom sustavu u kojem prilike češće dobivaju učenici koji su već vidljivi, a nastavnici prestaju predlagati učenike kada ne dobivaju povratnu informaciju o svojim prethodnim prijedlozima i nominacijama. Kao rješenje uz ograničene resurse predložen je jednostavan godišnji probir svih učenika, njihovo praćenje kroz godine i dubinska procjena probranih u skladu sa stvarnim kapacitetom Tima, uz definiranje dva ili tri prioriteta godišnje. Završni dio posvećen je podjeli uloga između nastavnika, Tima za darovite, stručne službe i roditelja te dogovorom među dionicima o važnim elementima identifikacije i rada s darovitim učenicima.